Ove godine odluka je pada da svaki tjedan obidjem jedan grad ili mjesto u zupaniji u kojoj zivim.
Comacchio mi se cinio super destinacijom u ovo vrijeme. Nema puno turista pa mogu izbjeci guzve.
Ovaj gradic nazivaju jos i „mala Venecija“ jer podsjeca na Veneziju ali je izradito malen.
Vrlo je sarmantan, miran i prepun starijih ljudi koji se skupljaju na cesti, sjede i pricaju. Dugi kanali koji prolaze kroz grad su predivni, hrpa malih lokala na glavnom kanalu. Tu smo i imale dorucak prijateljica i ja. Jutarnja kava s pogledom 😊
Na mjestu di smo imale dorucak, pored Ponte degli Sbirri, jedan covjek je nosio ogromnu plastiku, plastika je bila puno rakova. Takve rakove jos nisam nikad vidjela. Ogromni grmalji s plavom bojom na dijelovima oklopa. Covjek nam je ispricao da ih je sve vise, i da jedu gotovo sve, ali kaze da je pasta koju pripramju s tim rakovima vise nego dobra. Zadnjih par godina ti rakovi su postali dosta invazivni, i covjek tvrdi da su dosli s podrucja Grcke.
Inace Comacchio je poznat po jeguljama i incunima. Grad uz more kroz koji prolazi rijeka. Pa upravo na tim mjestima di se spajaju slatka i slana voda zive jegulje. Love ih svakodnevno i u svakom restorano mozemo nac upravo njih na meniu. Cak cete moc vidjeti u razlicitim izlozima i kruh u obliku jegulje 😀
Posjetile smo Ponte degli Sbirri koji je napravljen izmedu 1631-1635, projekt je napravio arhitekt Luca Danese di Ravenna.
U blizini se nalazio i ovaj najveci i najgracijozniji Trepponti ili Ponte Pallota – koji je takodjer projektiran od istog arhitekt.
Prekrasno je samo hodati ulicama i uzivati u ljepotama ovog gradica. Cak smo nasle ulicu koja izgleda ko svaka normalna ulica, ali to u stvari nije, znaci skoro svaka vrata u ulici su prolaz za negdje dalje – i ne nisu dvorista vec prolaz do iduce ulice. Cini se kao labirint. Jako zanimljivo!
Kucice su malene, ima ih raznih boja. Cini mi se da ovdje uglavnom zive ljudi starije populacije jer smo najvise na njih nailazili, prepoznali bi ih po dijalektu koji pricaju u ovom podrucju.
Dosli smo i do katedrale koja je posvecena zastitniku grada San Cassianu, koja se nalazi na (trgu) piazzi XX septembra. Sadasnja katedrala napravljena je na staroj romanskoj katedrali koja je napravljena 708 i unistena je 1694. Danasnju katedralu je projektirao arhitekt Angelo Cerruti. Fasada katedrala je u ciglama s detaljima istarskog kamena. Katedrala se sastoji od jednog broda s puno kapelica. Tu mozemo pronaci slike Biaga Bovia iz 18 stoljeca koji je bio dio slikarske skole iz bologne koja se nazivala skola Carraci.
Van katedrale mozemo vidjeti i zvono koje je napravljeno od strane G. Fossati-a 1751. Obnavljalo se nekoliko puta.
Nakon sto smo vidjeli gotovo cijeli gradic, ponovo smo sjele u auto i zaputile se u Saline di Comacchio. Otprilike su udaljene 10 kilometara od grada. Nazalost ulazak u saline je bio zatvoren ali vjerujem da se moze bookirat nekakav posjet tome.
Sreca u svemu tome mogle smo vidjeti flamingose koji su se igrali u vodi. Bilo ih je oko 15-stak!
Zadnja postaja naseg malog road tripa je Abbazia di Pomposa. Ulaz u ovu prekrasnu zgradu kosta 5 eura po osobi.
Pa sad malo povijesti koja se veze za zgrade koje postoje danas tu:
Podrijetlo opatije datira iz 6.-7. Stoljeća, kada je izgrađeno benediktinsko naselje na Insula Pomposia, šumovitom otoku okruženom dvama krakovima rijeke i zaštićenom morem. Nakon 1000. godine započela je sezona najvećeg sjaja koja je postala uspješno samostansko središte posvećeno životu u molitvi i radu, čije je bogatstvo bilo povezano s likom opata San Guida. Pompozijski samostan primio je slavne ličnosti tog doba, uključujući Guida d’Arezza, redovnika izumitelja glazbenih zapisa koji se temelje na sustavu od sedam nota. Oni koji vole drevnu umjetnost ne smiju propustiti priliku da se u bazilici Santa Marije dive jednom od najdragocjenijih fresko-ciklusa u čitavoj provinciji Giotto, nadahnuću i prekrasnom mozaičnom podu s umetcima od dragocjenog mramora postavljenog između VI i XII stoljeća.
Pored crkve stoji zvonik visok 48 metara koji je 1063. godine podigao arhitekt Deusdedit. Podijeljen je u devet modula, od kojih svaki, odozdo prema gore, ima sve veće i brojne prozore. Lice od crvene i žute opeke zadržava vrlo rijetke umetke iz keramičkih bazena iz raznih mediteranskih zemalja.
Klaustar vodi do kaptola, freskiran u 14. stoljeću s Raspećem, portreti San Benedetta i San Guida, opata Pompose. U obližnjoj Sala del Refettorio nalaze se tri dobro očuvane freske koje s lijeve strane predstavljaju Posljednju večeru, Krist ustoličen s Djevicom, svetim Ivanom Krstiteljem i svetima Benediktom i Guidom, a s desne strane Čudo iz San Guida, u kojem blaženi opat pretvara vodu u vino u nazočnosti ravenskog nadbiskupa Gebearda.
Pompozijanski muzej nalazi se u nekadašnjem samostanskom konaku, iznad Kapitula. Unutra su izloženi dijelovi restauratorskih i iskopinskih radova: natpisi, mramori, rijetke štukature, primjereni primitivnom opremanju crkve i arheološki nalazi različitih vrsta, kao i odvojene freske. Ovi su nalazi dali značajan doprinos poznavanju različitih faza gradnje Crkve, rođene s rasporedom tipa bazilike na ravenskom uzoru u VII-VIII stoljeću.
Crkva opatije, kojoj je prethodao bogato ukrašen trijem u terakoti i mramoru, sagrađena je između 8. i 9. stoljeća i ima izgled bazilike kasno-ravenskog tipa. Unutrašnjost je podijeljena u tri broda s dva reda stupova u ravensko-bizantskom stilu, nadgrađenih složenim kapitelima. Veliku vrijednost ima pod prekriven mozaicima različitih razdoblja i stilova. Postoje dijelovi ukrašeni geometrijskim elementima, drugi koncentričnim krugovima, treći fitomorfnim elementima i likovima životinja. U svodu apside nalazi se freska Krist u slavi okružen anđelima, svecima i Djevicom, djelo Vitalea da Bologne iz 1351. Posljednji sud predstavljen je na unutarnjem zidu fasade.
Comacchio i Pomposa su definitivno vrijedni posjeta. Cine se u ovim vremenima, kao da su malo zaboravljeni od ljudi, al to ih cini jos vise posebnim!